ovaj danas dan, najradosniji je dan u životu svakog Hrišćanina i isti je kao onaj dan kada su ranoga jutra žene Mironosice pohitale ka Grobu gdje je Gospod naš Isus Hristos bio pogreben ,,tražeći živoga među mrtvima“ (Lk. 24,5), dok su se apostoli i učenici Gospodnji okupljali na Liturgijama, čekajući da se uvjere u radosnu vijest da je Gospod naš Isus Hristos ustao iz mrtvih (Mt 28,9) i da je smrt kao poslijednji i pravi neprijatelj ljudskoga roda, jednom za svagda pobjeđena (1 Kor 15,26). 

Tako i mi danas kao žene Mironosice čekamo ispred Hristovog groba. I mi danas dakle, jednako kao apostoli i učenici Gospodnji u vrijeme ono, okupljeni smo na Svetoj Liturgiji, s nestrpljenjem očekujemo da se naš Spasitelj pojavi i da nas spase. Međutim, pitanje je da li mi današnji Hrišćani uopšte očekujemo našeg Spasitelja da dođe. Ako Ga i čekamo, šta mi to zaista očekujemo od našeg vaskrsloga Gospoda? Kako, od čega i koga da nas spase? 

Čekamo li mi to, draga braćo i setre, da nam Hristos donese jedan novi svijet, pun ljubavi i mira, u kojem će pravda konačno biti zadovoljena? Ako žudimo za takvim svijetom, pitamo li se onda, draga braćo i sestre, da li smo mi zaslužili takav svijet. Jesmo li mi pravedni? Ko od nas može da kaže za sebe da svuda i u svim prilikama širi mir oko sebe? I ko bi se to od nas usudio da kaže da ima ljubav; savršenu i nesebičnu ljubav Hristovu po kojoj je svako od nas učenika Hristovih, dužan ljubiti i svoje neprijatelje? Ili će možda biti, da mi zapravo tražimo od vaskrsloga Gospoda jedan novi svijet, u kojoj ljubav, pravda i mir nisu toliko važni, koliko je bitno da On nama daruje svijet „po našoj mjeri“ u kojoj će biti kažnjeni svi oni ljudi koji su nam tokom života nanosili zlo i nepravdu, uvrijedili i ogorčili naše ponosno i mnogocjenjeno „Ja“ ? Ne varajmo se draga braćo i sestre, o opštem Vaskrsenju iz mrtvih ustaće pravedni i nepravedni, dobri i zli, i velika je to tajna nedostupna ljudskom umu, ko je zaista pravedan a ko ne, ko je činio dobro a ko nije, i kome od nas će biti darovano da uđe u radost neprolaznoga Carstva Nebekoga. Zato, starajmo se da oprostimo jedni drugima i da se izmirimo dok ima vremena, jer kada Gospod dođe, vaskrsnućemo svi. Zato, bolje je da se obradujemo jedni drugima kada Hristos dođe, nego da nam se sva nada života našega pretvori u propast i očajanje koje je ,,plač i škrgut zuba“ (Mt 22,13). Jer, kako ćemo živjeti sa nekim u vječnosti, ako ovdje nismo mogli ni pet minuta? Ne tražimo pravdu, mir i ljubav mimo Hrista. Jer, kako piše sv. apostol Pavle: „jer On je mir naš, koji i jedne i druge sastavi u jedno i razruši pregradu koja je rastavljala, to jest neprijateljastvo“ (Ef. 2, 14). Isus Hristos je dakle naš mir, pravda, vjera i ljubav. Isus Hristos je naš život!

O opštem vaskrsenju, zato, najviše se obradujmo Njemu, našem Gospodu Isusu Hristu, jer ćemo Ga vidjeti licem u lice i sva nada, vjera i ljubav pokazaće se na Njemu; savršenome Bogu i savršenome čovjeku. A potom, obradujmo se svim ljudima i stvorenjima, što imaju vječni život u Gospodu svome! Naši pravi neprijatelji nisu ljudi , ako i jesu u najvećem broju slučajeva to su neprijatelji naše sujete i gordosti. A zapravo, naš jedini pravi neprijatelj jeste smrt. Zato, radujmo se i veselimo se jer istinski neprijatelj je pobjeđen.

Otuda, draga braćo i sestre, javljamo Vam najradosniju vijest svih vremena: Hristos vaskrse! Zaista vaskrse!

Vaš molitvenik pred Vaskrslim Gospodom Isusom Hristom Episkop frankfurtski i sve Nemačke SERGIJE

Izvor: Eparhija frankfurtska i sve Nemačke