Duhovna reč

BESEDA VLADIKE SERGIJA O PASTIRU DOBROM NA SVEŠTENIČKOJ ISPOVESTI

Pastir dobri, ne bira ni vreme ni prostor. On je pastir Hristov i kad spava.On je svagda dostupan svome stadu. Pastiru Hristovom uopšte nije bitno da li je u  Diseldorfu, Londonu ili Moskvi. Tačnije, on to ni ne primjećuje. Jer on revnuje za jednoga čovjeka jednakom ljubavlju i silinom kao da ima milion ljudi ispred sebe. Uzgred budi rečeno, jevanđelje govori o spasenju jednoga zbog kojeg ako se pokaje, biva velika radost na nebu, ( …….) a ne govori o spasenju  10 000 ljudi ili 400 ili 500 domova. Zato draga braćo saslužitelji i pastiri Hristovi, čuvajmo se velikih priča, ambicija i planova i kapitalnih životnih djela. Bolje nam je svaki dan po malo da izgrađujemo Crkvu Hristovu. Otuda, nije lako biti pastir Hristov, jer Pastir dobri brine i o Bogu i o ljudima. Brine se o tome kako da se riječ Božija širi među ljudima. Tačnije, on živi svaki dan kao da je na Poslednjem Sudu Božijem, i takvom vjerom on podiže povjereno mu stado. Lakše je podizati cigle i cement, draga braćo, nego li podići čovjeka.

Pastir Hristov ne podiže čovjeka moralno niti psihički, nego ga podiže iz mrtvih. Preobražava ga i vaskrsava u Hristovoj nauci. Svoje oduševljenje i svoj život u vaskrslom Hristu, on prenosi na svoje stado. Sveštenoslužitelj Tajni Hristovih bez obzira da li bio Episkop, prezviter ili đakon, potpuno je predan svome služenju Crkvi, u koju stalno unosi nove energije i strujanja Duha Svetoga. Sveti Simeon Novi Bogoslov je govorio: ,,Voliš li Hrista, onda mu sveštenosluži“. Biti pastir Hristov, to nije posao, to je služba! A šta je služba ako ne ljubav? U ljubavi nema drugog, trećeg ili poslednjeg mjesta, nego uvijek prvo. Otuda, jevanđelje nas uči: ,,koji hoće da je prvi neka služi“ ( Mt 20, 28). Mi služimo Bogu višnjem a i ljudima. Mi ne služimo malo i ponekad, nego potpuno, sada i uvijek i u vijekove vijekova. Pastir dobri dakle, živi za Crkvu i u Crkvi. Za Njega, Crkva Hristova je sve u životu. A u Crkvi su Bog i ljudi.

Pastir dobri ne šiša svoje stado, nego ga napasa na njivi Gospodnjoj. Njiva Gospodnja je Crkva Hristova u kojoj ima za sve ljude hrane i pića za vječnost, u izobilju. Pastir dobri napasa svoje stado riječju Gospodnjom, jer ,,ne živi čovjek samo o hljebu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Gospodnjih“ (Mt 4, 5). Kao što je Hristos ikona Očeva, tako se i pastir ogleda u svom stadu. Kakvo stado, takav i pastir!

Pastir dobri vjeruje da je sve Božije davanje. Sve je dar od Boga. I to što je on pozvan da bude pastir, i to je dar od našega Gospoda Isusa Hrista, koji nam stalno govori ,,ne izabraste vi mene, nego ja vas izabrah“. Mi smo klir Hristov, što će reći ,,oni na koje je pala kocka; oni koji su izabrani“. Trudimo se da ne budemo kao oni koji su prokockali haljine Hristove, tako da ne prokockamo i mi svoju šansu da izgradimo Crkvu Hristovu.

Neka bi nas milostivi Bog i Pastir naš,posjetio svojom blagodaću i uvrdio nas još većom pastirskom revnošću za Crkvu Njegovu! Amin.

 Izvor: Sabor, Eparhija frankfurtska i sve Nemačke